Kada to naša briga oko zdravlja prelazi granice?
Hipohondrija je anksiozni poremećaj u kojem osoba uporno veruje da ima ozbiljnu bolest ili da je u opasnosti da oboli, uprkos negativnim rezultatima medicinskih testova i uvodnim uverenjima od strane lekara. Ova prekomerna briga nije samo prolazna faza, već se javlja
kontinuirano i može izazvati značajnu emocionalnu patnju i poremećaj u svakodnevnom funkcionisanju.
Često se ovaj poremećaj u našoj kulturi veoma pojednostavljuje kroz pojam “paničar” ili “hipohondar” pa se sami simptomi ove bolesti tumače kao pretvaranje ili umišljanje bolesti čime se oduzima značaj samom problemu. Time sredina neće ni verovati osobi koja ima ovakvih smetnji baš iz razloga nerazumevanja kompleksnosti problema. Hipohondrija je naime veoma složen psihički poremećaj često udružen sa drugim smetnjama kao što je panični poremećaj, zdravstvena anksioznost ili agorafobija.
Kako možemo razlikovati normalnu brigu za zdravlje od “anksiozne –hipohondrijske” brige?
Normalna briga za zdravljem kod osobe ne utiče značajno na njen svakodnevni život i ne uzrokuje prekomernu uzrujanost ili anksioznost.
Osobe koje normalno brinu o svom zdravlju, mogu biti u stanju da se nose sa svojim brigama i ne dozvoljavaju im da preplave život. Ona obavlja sve medicinske preglede prema potrebi, uzimajući u obzir preporuke lekara i medicinske struke. Ako medicinski testovi ne pokažu ozbiljne probleme, osobe sa normalnom brigom mogu prihvatiti te nalaze i nastaviti sa životom bez dodatnog naglašavanja ili zabrinutosti. Takođe, rado prihvata sve preventivne mere, kao što su redovni pregledi, vakcinacije i zdrav način života kao deo normalne brige o zdravlju.
Sa druge strane, hipohondrijska briga za zdravljem je intenzivna, stalna i neproporcionalna. Osoba često analizira svaki mali simptom i brine se bez obzira na negativne rezultate medicinskih testova. Često, ne prihvataju te negativne testove i mogu insistirati na dodatnim testiranjima ili tražiti druga mišljenja. Uverenje o prisustvu bolesti može dovesti do učestalog upuštanja u medicinske preglede, konsultacije i istraživanja simptoma na internetu. Prekomerno istraživanje simptoma na internetu, poznato kao cyberhondrija, predstavlja specifičan oblik hipohondrije u kojem osoba koristi internet kako bi pretraživala informacije o simptomima i zdravstvenim problemima. Ovaj fenomen može doprineti povećanoj anksioznosti i pogoršanju stanja osobe. Svi ovi postupci koje osoba izvodi, mogu doneti samo trenutno olakšanje i umirenje, ali vrlo brzo nakon pojave bilo kakvog simptoma ili okidača koji se javi, osoba će nastaviti sa traganjem. Tokom tog traganja hipohondar oseća sve simtome anksioznosti, kao što je je trnjenje ruku, lupanje srca, hladni znoj,bolovi u stomaku, mentalna napetost nastali usleg grčenja tela i
prekomernog razmišljanja što na kraju često rezultira učestalim paničnim napadima.
Koji bi bili glavni simptomi hipohondrije: Briga oko zdravlja i preokupiranost bolešću . Ona sa vremenom postaje veća uprkos razuveravanju od lekara , obavljanju pregleda i ispitivanja. Iracionalne misli i uverenja, poput „ako imam ovaj simptom, sigurno imam ozbiljnu bolest.“ Ove misli su neproporcionalne stvarnom riziku. Izbegavanje aktivnosti koje osoba smatra rizičnim za zdravlje, kao što su fizičke aktivnosti ili putovanja. Takođe, može se javiti i odbacivanje ili izbegavanje određene hrane, lekova ili okruženja zbog straha od bolesti. Povećana emocionalna patnja . Osećaj anksioznosti, stresa ili depresije koji je povezan sa stalnim brigama o zdravlju.kao i osećaj iscrpljenosti zbog
stalnih briga i konsultacija sa lekarima.
Ovaj poremećaj može ozbiljno narušiti celokupan kvalitet život pojedinca i njegove porodice, ometati ga u svakodnevnom funkcionisanju
što direktno vodi povećanju stresa, pojavi anksioznosti ili depresije. Problemi koji se javljaju kod osoba je smanjena koncetracija, smanjenje produktivnosti na poslu, odsustvovanje sa posla radi posete lekarima, manjak slobodnog vremena, lošija komunikacija sa kolegama, smanjena sposobnost donošenja odluka i kreativnog razmišljanja zbog preokupiranosti bolešću i simptomima. Usled izbegavanja fizičke aktivnosti, vežbanja, ili čak rutinskih zadataka zbog straha od pogoršanja simptoma ili povreda može doći do smanjenja fizičke kondicije i opšte nezainteresovanosti za životne obaveze.
Takođe, osoba se može povući iz društvenih aktivnosti, događaja ili čak svakodnevnih interakcija zbog straha od bolesti ili stida zbog svojih simptoma. Kontinuirano fokusiranje na zdravlje može smanjiti kvalitet i bliskih odnosa pojedinca, jer osoba može biti emocionalno distancirana ili previše usmerena na svoje simptome, zanemarujući emocionalne potrebe drugih. Sami partneri i porodica mogu imati poteškoća u razumevanju ili podržavanju osobe koja je preokupirana zdravljem, što može dovesti do napetosti i sukoba u odnosima.